Imperativ
U latinskom jeziku postoje dva imperativa : - IMPERATIV PRVI
- IMPERATIV DRUGI
Imperativ 1 - izražava zapovijed za koju se očekuje da će se izvršiti odmah .
Tvorba glagola 1, 2 i 4 konjugacije (drugo lice singulara jednak je prezentskoj osnovi)
amo,1 - amare (odbijamo -re) > ama! / voli
laudo,1 - laudare > lauda! / hvali
misco,2 - miscere > misce! / mješaj
audio,4 - audire > audi ! / slušaj
Tvorba glagola 3 konjugacije za drugo lice singulara na prezentsku osnovu dodajuemo -e .
scribo,3 - scribere (odbijemo -ere) > scrib+e = scribe ! / piši
lego,3 - legere > lege! / čitaj
Imperativ 1 za 1. 2 i 4 konjugaciju dobije se tako da se na prezentsku osnovu doda - te .
audire > audite ! / slušajte
Kod glagola 3 konjugacije za tvorbu imperativa 1 , drugo lice plurala između prezentske osnove i nastavaka - te , radi lakšeg izgovora stavljamo -i .
scrib + i + te - scribite !
leg + i + te - legite !
fac + i + te - facite !
vinc + i + te - vincite!
Imperativ 2 u bosanskom jeziku ne postoji ali u latinskom postoji . Ima samo 4 lica - 2 i 3 singulara i 2 i 3 plurala .
Izražava blagu zapovijed za koju se očekuje da će se završiti u budućnosti, zato se koristi u ugovorima, zakonima, sudskim oporukama, ostavštinama , uglavnom kada se prevodi predhodi mu rječica - NEKA !
Tvori se tako da se na prezentsku osnovu 1 i 2 konjugacije dodaju nastavci :
- / /
- - to -tote
- - to -nto
laudo ,1 (laudare) :
- / /
- laudato laudatote
- laudato laudanto